O sportu
SLOBODNO LETENJE ZMAJEM –
ŠTO JE TO?
Slobodnim letenjem smatra se svako letenje u kojem za let nije potreban motor. Na taj način lete piloti zmajeva (eng. hang glider), parajedrilica (eng. paraglider) i jedrilica (eng. sailplane). Ovi tipovi letjelica koriste energiju prirode kako bi se održali u zraku.
Piloti i dizajneri svih ovih letjelica neprekidno uče od svojih vjernih i nedostižnih učitelja – ptica!
Zmaj (eng. hang glider) se sastoji od čvrste aluminijsko-karbonske konstrukcije, čeličnih sajli i jedra. Jedro se navlači na konstrukciju i u njega se, prilikom sastavljanja zmaja, umeću profilirana rebra. Težina zmaja varira između 20 i 40 kg. Brzine letenja zmajem kreću se od 25 do 150 km/h, a zmajem se upravlja mijenjanjem težišta pilota. Tijekom leta pilot leži u sustavu veza nalik kukuljici, obješen za težište zmaja. Ako želi skrenuti ulijevo, pilot svoje težište prebacuje na tu stranu, i obrnuto. Ukoliko želi ubrzati let, svoje težište izbaci prema naprijed.
Iako im je konstrukcija jednostavna i lagana, zmajevi mogu dostići brzinu i do 150 km/h, te izdržati vrlo velike sile prilikom izvođenja akrobatskih figura!
KAKO OSTATI U ZRAKU,
KAKO JEDRITI?
Ljudi let zmajem najčešće zamišljaju kao polagano spuštanje ka tlu, i nerijetko ostanu iznenađeni kad saznaju da se zmajem mogu postizati i veće visine, a u zraku ostati satima!
Sunčevim zagrijavanjem tla formiraju se uzlazni stupovi toploga zraka, tzv. termički stupovi. Letači tragaju za njima, kako bi kruženjem u tom području dobivali na visini.
Također, prelaskom preko određenog terena vjetar neprekidno mijenja svoj smjer. Ako naiđe na prepreku, kao što je brdo ili planinski lanac, vjetar će se početi uspinjati. Piloti lete na privjetrenoj strani padine, te tako mogu zadržavati ili povećavati visinu bez potrebe za zaokretom.
Piloti zmaja, parajedrilica i jedrilica koriste ove dvije tehnike jedrenja kako bi satima ostali u zraku i pritom preletjeli više stotina kilometara. Svjetski rekord u preletu iznosi nevjerojatnih 764 km, a let je trajao 11 sati!
OPREMA
Osnovnu zmajarsku opremu čini zmaj, sistem veza, spasilački padobran, te zaštitna kaciga. Radi učinkovitijeg letenja, ali i zbog sudjelovanja na natjecanjima, potrebno je imati i letački instrument.
ŠKOLSKI
ZMAJEVI
Zmajevi se, prema svojoj namjeni, mogu podijeliti u tri vrste: školski, trenažni i natjecateljski.
Školski zmajevi imaju jednostavnu i laganu konstrukciju, presvučenu jedrom samo s gornje strane. Školske zmajeve karakterizira dobra stabilnost u letu, laka upravljivost, manje letne brzine te dobre poletno-sletne karakteristike. Lošija strana ove vrste zmaja su slabije letačke performanse – zmaj dostiže manju brzinu, više propada i ima slabiji kut klizanja (eng. glide ratio).
TRENAŽNI
ZMAJEVI
Trenažni zmajevi namijenjeni su osobama koje su završile obuku za slobodno letenje i koje se žele dalje usavršavati, kao i tzv. vikend letačima, koji nemaju većih sportskih ambicija. Ove zmajeve karakteriziraju osobine i školskih, i onih natjecateljskih zmajeva. To se prvenstveno odnosi na laku upravljivost, te jednostavno polijetanje i slijetanje, kao i solidan kut klizanja i relativno malo propadanje. Osim gornje strane kostura, jedro je presvučeno i donjom stranom, no ne u potpunosti.
NATJECATELJSKI
ZMAJEVI
Natjecateljski zmajevi prvenstveno su namijenjeni osobama koje se intenzivnije bave letenjem, te osiguravaju postizanje što boljih sportskih rezultata. Uglavnom zahtijevaju veće letačko umijeće i istančaniji osjećaj za brzinu. Konstruirani su tako da, gledano sa stajališta letnih karakteristika, pruže maksimum tj. da lete s većim kutom klizanja, imaju veći raspon krila, kače napeto jedro, više profila u jedru. Jedro je skoro u potpunosti dvostruko.
SISTEM VEZA – GURTNA
Sistem veza (eng. harness) je veza kojom je letač vezan za zmaja. Zbog svog oblika, ponekad se naziva i kukuljicom. Na našim prostorima sistem veza najčešće se naziva gurtnom.
ŠKOLSKE GURTNE
Školske gurtne su lagane, otvorene na leđima i nalik na pregaču. Omogućuju lako trčanje, što je neophodno za savladavanje prvih faza školske obuke. U toj fazi, letovi se odvijaju na malim visinama, pa stoga spasilački padobran nije obavezan.
Kod viših stupnjeva školske obuke ili prilikom nastavka letenja, letači koristi zatvorenu gurtnu, koja podsjeća na kukuljicu. Nakon zatrčavanja prilikom polijetanja, pilot prelazi u ležeći položaj. Zatvara otvor za noge povlačenjem špaga koji je privezan za patent zatvarač. Prilikom slijetanja, rukom se poteže drugi špag koji otvara patent zatvarač i oslobađa otvor za noge, kako bi pilot prešao u vertikalni položaj. U svakoj od ovih gurtni nalazi se spasilački padobran. Padobran je uredno složen i smješten u pretinac unutar gurtne. Svojom je trakom vezan za zmaja i pilota. U slučaju gdje je korištenje spasilačkog padobrana neizbježno, pilot izbacuje složeni padobran u slobodni prostor. Padobran se izvlači iz svoje košuljice i rastvara, te se pilot zajedno sa svojom opremu spušta prema tlu.
LETAČKI INSTRUMENT
Današnji letački instrument u sebi integrira mnoštvo letačkih instrumenata. On je kombinacija variometra (uređaja koji zvukom signalizira dobivamo li ili gubimo na visini), visinomjera, brzinomjera, kompasa, GPS-a, itd. Osim ovog instrumenta, piloti danas kao pomoćni uređaj vrlo često koriste i mobitel s instaliranim letačkim aplikacijama.